Kad sam imao 15 godina, želeo sam električnu gitaru više od bilo čega na svetu.

Nije to bila želja tipa „bilo bi lepo". Bila je to žestoka, sveprisutna želja. Ona vrsta želje u kojoj zaspiš zamišljajući težinu gitare u svojim rukama. Negde sam pročitao da dobro dolazi onima koji čekaju, i držao sam se te rečenice kao da mi je poslednja nada.

Dobio sam gitaru. Pa pedalu za distorziju. Nekoliko godina kasnije, otvorio sam sopstveni studio za probe i snimanje i vodio ga 14 godina.

Studio je bio u skloništu ispod malog zelenog brežuljka na Novom Beogradu, jednog od onih parčića prirode usred betonske džungle. Hteo sam da ofarbam zidove u boju breskve, ali boja je ispala čisto narandžasta. Još nismo imali ime, pa sam slegnuo ramenima i nazvao ga Studio Orange.

Klinci iz bloka su se okupljali na bregu iznad nas. Počeli su da ga zovu Orange Hill. Godinama kasnije, kad sam osnovao svoju prvu firmu za razvoj softvera, znao sam tačno kako da je nazovem.

Naučio sam nešto u tom studiju što te niko ne nauči u školi: instrument ne pravi muzičara. Strast pravi. Strpljenje pravi. Spremnost da nastaviš da sviraš kad te niko ne sluša.

Pričam ti ovo jer moram da napišem drugačije pismo od onog koje bih napisao pre 10 godina.

Pre deset godina, pokušao sam da ti pomognem da kreneš

Pre otprilike deset godina, moj dragi kolega Miloš i ja pokrenuli smo IT Serbia Podcast, prvi IT podkast u Srbiji. Pokrili smo sve: softversko zanatstvo, agile, promene karijere, startupove, rad na daljinu, žene u IT-ju, razvoj igara, poresku reformu za frilensere. Hteli smo da promovišemo IT industriju u Srbiji i aktiviramo širu zajednicu tehničkih profesionalaca.

Jedna od tema na koju smo se stalno vraćali bila je pomoć junior programerima da uđu u industriju. Pisanje solidnog CV-ja, priprema za intervjue, građenje praktičnih veština. Tada su to bile prave prepreke, i bile su rešive.

Voleo bih da su to i dalje tvoji najveći problemi.

Danas tvoja konkurencija nije ljudska

Da budem direktan: ovo je najteže vreme u istoriji razvoja softvera da dobiješ prvi posao.

Zaposlenost programera starosti od 22 do 25 godina pala je skoro 20 procenata u odnosu na vrhunac krajem 2022. Oglasi za početničke pozicije u IT-ju su opali između 50 i 67 procenata, zavisno od toga ko sabira. Nezaposlenost diplomaca informatike dostigla je 6,1 procenat, skoro duplo više od diplomaca filozofije.

Pročitaj ovo ponovo. Diplomci filozofije nalaze posao brže od diplomaca informatike.

A evo šta ovu situaciju čini drugačijom od svakog prethodnog pada: kompanije ne otpuštaju postojeće programere. Jednostavno ne zapošljavaju nove. Planovi zapošljavanja objavljeni 2025. bili su najniži od 2010. Istraživači ovaj fenomen zovu „ravnoteža bez zapošljavanja i bez otpuštanja". Kompanije primenjuju AI, ostvaruju rast produktivnosti i smanjuju broj zaposlenih kroz prirodan odliv.

Niko ne dobija otkaz. Niko nema negativan imidž u medijima. I niko ne otvara juniorsku poziciju.

Matematika koja je sve promenila

GitHub Copilot licenca košta 19 dolara mesečno. Junior programer u SAD košta 75.000 do 95.000 dolara godišnje. U Srbiji, junior zarađuje oko 1.000 evra neto mesečno, otprilike 12.000 evra godišnje.

U svakom slučaju, matematika je surova. Čak i po srpskim cenama, AI je jeftiniji za red veličine. I radi 24 sata dnevno bez prigovora.

AI asistenti za kodiranje sada završavaju zadatke oko 55 procenata brže od programera koji rade sami. Četrdeset jedan procenat svog koda napisanog 2025. generisao je AI. Osamdeset četiri procenta programera koristi AI alate tokom razvoja. A 54 procenta tehničkih lidera anketiranih od strane LeadDev-a reklo je da planiraju da zapošljavaju manje juniora zbog AI kopilota.

Izvršni direktor Salesforce-a Mark Beniof zamrznuo je zapošljavanje inženjera 2025, navodeći 30 procenata rasta produktivnosti zahvaljujući AI-ju. Do januara 2026. potvrdio je da se politika održala: zapošljavanje inženjera je ostalo „uglavnom bez rasta" dok je kompanija proširila prodajni tim za 2.000 ljudi. Google i Meta zapošljavaju otprilike upola manje novih diplomaca nego 2021.

Ali tu postaje nijansiranije. Izvršni direktor Klarne Sebastian Siemiatkowski smanjio je radnu snagu za 40 procenata koristeći AI, a onda priznao: „Otišli smo predaleko." Klarna je počela ponovo da zapošljava nakon što je kvalitet opao. Harvard Business Review je ustanovio da kompanije otpuštaju radnike zbog AI potencijala, ne zbog AI performansi. Samo 2 procenta rukovodilaca napravilo je smanjenja na osnovu stvarnih AI rezultata. Trideset devet procenata je smanjilo na osnovu onoga što su očekivali da će AI uraditi.

Strah juri ispred realnosti. Ali realnost ga sustižе.

Početak, ne kraj

Evo broja koji me drži budnim.

Devedeset dva procenta Fortune 500 kompanija usvojilo je generativni AI. Ali samo 5 do 6 procenata postiglo je skaliranu primenu na nivou cele organizacije. Ostali su još u pilot fazi.

Razmisli o tome. Gubitak radnih mesta koji vidimo upravo sada, 200.000 do 300.000 pozicija u SAD izgubljenih ili neostvarenih samo u 2025, dešava se dok većina kompanija još eksperimentiše. Kada preostalih 87 procenata pređe iz pilota u produkciju, disrupcija se multiplicira.

Januar 2026. potvrdio je ubrzanje: 108.435 najavljenih otpuštanja, najviše za januar od 2009, upareno sa najnižim planovima zapošljavanja za januar otkad se prate. Otvorena radna mesta pala su na 6,54 miliona, najniže od septembra 2020.

Ekonomija raste. BDP je porastao 2 do 2,5 procenata u 2025. Ali zaposlenost je rasla najsporijim tempom od pandemije. Proizvodnja i zaposlenost su se razdvojile. Jaz nije greška u sistemu. To je strukturna promena.

Nije američki problem

Znam da neki od vas koji ovo čitate možda misle da je ovo priča iz Silicijumske doline. Nije.

Studija pod nazivom „remAIn relevant", sprovedena u Srbiji sredinom 2025. od strane Inicijative Digitalna Srbija u partnerstvu sa UNDP-om, anketirala je kompanije koje posluju na srpskom tržištu. Nalazi su zapanjujući.

Devedeset jedan procenat kompanija smatra AI ključnom tehničkom veštinom za narednih pet godina. Skoro 82 procenta kaže da su fleksibilnost, prilagodljivost i kontinuirano učenje najvažnije osobine zaposlenih. A 88 procenata kompanija navelo je AI i stručnjake za mašinsko učenje kao najtraženije profile za naredne godine.

Ali evo jaza koji bi trebalo da te uzbuni: kada te iste kompanije procenjuju kandidate koji se prijavljuju za posao, njihovo znanje o AI-ju ocenjuju kao osrednje. Skoro 60 procenata kandidata za netehničke pozicije ima osnovno ili nikakvo znanje o AI-ju. Čak i tehnički kandidati dobijaju prosečne ocene u najboljem slučaju.

Tržište se kreće brže nego što formalno obrazovanje može da prati. Skoro svaka kompanija u studiji rekla je da fakulteti, uprkos svom trudu, ne proizvode diplomce sa praktičnim veštinama koje tržište zahteva.

Indijske IT servisne kompanije su smanjile broj juniorskih pozicija za 20 do 25 procenata. Zemlje EU zabeležile su pad juniorskih tehničkih pozicija od 35 procenata u 2024. godini. Izveštaj Svetskog ekonomskog foruma o budućnosti poslova predviđa da će 22 procenta radnih mesta biti poremećeno do 2030, a da 41 procenat poslodavaca planira da smanji radnu snagu jer AI automatizuje zadatke.

Talas je globalan. I ne diskriminiše geografski.

Šta možeš da uradiš?

Ne čekaj da te fakultet spasi. Ne može. Dok se nastavni plan ažurira, tehnologija je već otišla dalje.

Evo šta podaci kažu da je sada bitno:

Ulaži u analitičko razmišljanje. Svetski ekonomski forum ga rangira kao najtraženiju veštinu na svetu, a sedam od 10 kompanija ga smatra suštinskim. Analitičko razmišljanje je jedina stvar koju AI još uvek ne može dobro da replicira, sposobnost da pogledaš složen, neodređen problem i shvatiš odakle uopšte da počneš.

Savladaj AI alate. Ne kao nešto poželjno. Kao veštinu preživljavanja. Uzmi licencu za najbolje AI asistente za kodiranje koji su danas dostupni. Nauči da koristiš Claude Code, GitHub Copilot, Cursor, šta god da je aktuelno. Cilj nije da se takmičiš protiv AI-ja. Cilj je da postaneš onaj koji koristi AI bolje od svih ostalih.

Fokusiraj se na produktno razmišljanje. Ulaži u razumevanje UX-a, UI-ja i načina na koji ljudi vrše interakciju sa softverom. AI može da generiše kod. Još uvek je loš u razumevanju onoga šta korisniku treba, šta ga frustrira i šta ga oduševljava. To razumevanje je tvoja prednost.

Gradi međuljudske veštine. Srpska studija je otkrila da veštine koje kompanije najviše žele, a koje kandidatima najviše nedostaju, jesu fleksibilnost, komunikacija, timski rad i empatija. Ne frameworkovi. Ne jezici. Empatija.

Razvij sposobnost da procenjuješ, a ne samo da proizvodiš. Juniorska uloga evoluira. Pomera se sa „osobe koja piše kod" na „osobu koja procenjuje, usmerava i poboljšava AI rezultate". To zahteva prosuđivanje. A prosuđivanje dolazi iz dubokog razumevanja sistema.

Dve vrste ljudi u ovoj industriji

Da ti kažem nešto što sam primetio u više od 20 godina u razvoju softvera.

Postoje dve vrste ljudi koji ulaze u ovu industriju.

Prva vrsta je došla zbog para. Čuli su da su plate programera visoke, da posao nije preterano zahtevan i da su perspektive karijere solidne. Fer. Sve to je bilo tačno.

Druga vrsta je došla jer voli da pravi razne stvari. Pisali bi kod vikendom bez ikakvog razloga. Radili bi na sporednim projektima koje niko nije tražio. Gube se u rešavanju programerskih problema i zaborave da jedu.

AI će uskoro efikasno razvrstati ove dve grupe.

Ako si u prvoj grupi... iskreno, to je u redu. AI ti možda čini uslugu. Ako razvoj softvera nikad nije bio tvoja strast, ovo je tvoj signal da odeš i pronađeš ono što te loži. Oslobođen si, ne eliminisan.

Ako si u drugoj grupi? Bićeš OK.

Ne zato što će tržište zapošljavanja biti bolje. Neće. Već zato što ljudi koji vole da prave stvari ne prestaju ni kad se alati promene. Nisu prestali kad smo prešli sa asemblera na jezike visokog nivoa. Nisu prestali kad su frameworkovi zamenili custom-built rešenja. Neće prestati ni sada.

Strastveni graditelji će naučiti AI alate najbrže, ne zato što im je neko naredio, nego zato što ne mogu da se suzdrže. Radoznali su. Žele da vide šta je moguće. A ta radoznalost je najvrednija osobina u svetu gde se tehnologija menja svakih šest meseci.

Problem semenskog kukuruza

Moram da kažem još nešto, i ovo je za kompanije, tehničke direktore i ljude koji zapošljavaju.

Ako potpuno prestanete da zapošljavate juniore, jedete semenski kukuruz.

Za pet godina, ko postaje vaš mid-level programer? Za 10, ko pregledа kod generisan od strane AI-ja na seniorskom nivou? Izvršni direktor AWS-a Met Garman rekao je bez uvijanja: prestanak zapošljavanja juniora je „jedna od najglupljih stvari koje sam ikad čuo". Jer za 10 godina, nećete imati nikog ko je bilo šta naučio.

Pipeline se lomi na dnu. A posledice neće biti vidljive dok ne bude prekasno da se poprave.

Dobro dolazi onima koji čekaju

Počeo sam ovo pismo pričom o klincu koji je hteo gitaru.

Evo šta ti nisam rekao: bilo je mnogo trenutaka kad sam skoro odustao. Kad je oprema delovala preskupo, san predaleko, a svi ostali su izgledali kao da već imaju ono što sam ja želeo.

Ali sam nastavio da sviram. Na užasnoj gitari, bez pedala, snimajući na kasetofon. Jer sam to voleo. Ne opremu. Ne studio. Muziku.

Ako voliš da praviš softver, ako bi to radio besplatno, na najgorem hardveru, čak i kad niko ne primećuje... nastavi. Nauči nove alate. Razvij veštine koje tržište traži. Budi strpljiv. Budi neumoljiv.

Instrumenti se menjaju. Muzika ne mora.

Dobro dolazi onima koji čekaju. Ali i onima koji nastavljaju da rade i grade dok čekaju.

Tihomir Opačić je osnivač Orange Hill-a, gde pomaže organizacijama da premoste jaz između AI potencijala i stvarnosti.